
Praznično je vrijeme, što je politički magazin Foreign Policy nazvao dobrom prilikom da podsjeti čitatelje na važnost mira i korake koje je potrebno poduzeti kako bismo ga učinili rasprostranjenijim i trajnijim. Nedavni američki lideri su manje govorili o miru nego što su trebali (i manje nego što su to činili njihovi prethodnici), što je iznenađujuće s obzirom na širok interes Sjedinjenih Država za mirniji svijet, zaključuje autor članka, napomenuvši da je aktuelni predsjednik SAD-a Donald Trump u tom pogledu svojevrsni izuzetak.
Trump zaista mnogo govori o miru, uglavnom kako bi mogao insistirati na tome da zaslužuje Nobelovu nagradu za mir. Tvrdi da je okončao najmanje osam ratova; nažalost, ta tvrdnja je otprilike toliko tačna kao i ideja da je 'Trump University' bio dobro mjesto za sticanje obrazovanja. Umjesto istinskog okončanja sukoba, Trumpova specijalnost je Potemkinov mirovni plan - simbolični "sporazum" proglašen uz veliku pompu koji ubrzo propada.
Slučaj Gaza
Na primjer, u Gazi, mirovni plan od 20 tačaka - paket koji je Trump pozdravio kao "ne samo kraj rata, ovo je kraj doba terora i smrti" - nije okončao nasilje između Izraela i Hamasa. Umjesto toga, olakšao je Izraelovo usporeno osvajanje Zapadne obale i brutalni tretman Palestinaca tamo. Gotovo 400 Palestinaca je ubijeno od kada je postignut prekid vatre (zajedno s nekolicinom izraelskih vojnika) u oktobru; humanitarna pomoć ostaje ograničena i neadekvatna; a mirovne snage koje su trebale nadgledati naredne faze prekida vatre još nisu formirane. I da li iko ozbiljno vjeruje da je namjerno nejasan jezik plana o "putu ka budućoj palestinskoj državi" istinit ili da će vjerovatno negdje voditi? Plan nije bio korak ka istinskom miru; bio je samo smokvin list za neprestani napor da se stvori "veliki Izrael" i na kraju izbrišu Palestinci kao značajan politički entitet.
Slično tome, Trumpova tvrdnja da je okončan rat na granici između Kambodže i Tajlanda diskreditirana je brojnim događajima: Dvije države su nedavno nastavile borbe, a tajlandski premijer Anutin Charnvirakul odgovorio je na naknadni telefonski poziv s Trumpom odbijajući pozive na prekid vatre i izjavljujući : "Tajland će nastaviti izvoditi vojne akcije sve dok više ne osjetimo štetu i prijetnje našoj zemlji i narodu".
Isti tragičan obrazac odvija se u Demokratskoj Republici Kongo, gdje je milicija M23, koju podržava Ruanda, nastavila napade na kongoanske snage i proširila svoju teritorijalnu kontrolu. Čak je i američki državni sekretar Marco Rubio priznao da je ovo "jasno kršenje" prekida vatre koji je navodno dogovorio Trump.
U Sudanu, napori SAD-a da okončaju brutalni građanski rat nisu doveli do ničega. Indijski premijer Narendra Modi opovrgnuo je Trumpove tvrdnje da je zaustavio neke kratke granične sukobe između Indije i Pakistana (što je pritom izazvalo Trumpov gnjev ). Egipat i Etiopija i dalje su u sukobu oko kontroverznog projekta brane na rijeci Nil uprkos Trumpovim povremenim intervencijama.
U svim ovim slučajevima, Trumpove tvrdnje da je unaprijedio mirovni cilj su uglavnom pretpostavka.
Isto važi i za Ukrajinu: Tokom svoje predsjedničke kampanje, Trump se hvalio da će rat tamo završiti "za 24 sata" – tvrdnja koja je bila apsurdna kada ju je iznio, a njegovi neujednačeni pokušaji da uvjeri dvije strane da prestanu sa sukobima još nisu urodili plodom.
I ne zaboravimo da ove neefikasne mirovne napore prate potezi koji rasplamsavaju plamen rata na drugim mjestima. Trump se udružio s Izraelom kada je napao Iran; naredio je bombardiranje ili raketne napade u Afganistanu, Nigeriji, Somaliji, Libiji, Iraku, Siriji i Jemenu; a njegova administracija bezbrižno vrši vansudska ubistva osumnjičenih krijumčara droge na Karibima, što je jasno kršenje američkog i međunarodnog prava. Trump također prijeti upotrebom vojne sile kako bi svrgnuo vladu predsjednika Nicolása Madura u Venecueli. Ovo nije životopis koji zaslužuje oznaku "mirotvorac".
Okončanje ratova i stvaranje trajnog mira rijetko je lako i obično zahtijeva potpunu pobjedu jedne strane (nakon čega slijedi razumno rješenje koje obeshrabruje gubitnike da pokušaju preokrenuti rezultate) ili međusobno priznanje da se ništa ne može dobiti nastavkom borbi. U ovom zadnjem slučaju, obje strane moraju prihvatiti da neće dobiti sve što žele i umjesto toga se fokusirati na dobijanje dovoljno onoga što im je potrebno da bi bile zadovoljne.
Međutim, u oba slučaja, potrebno je razraditi niz detalja, uključujući lokaciju granica, moguće reparacije, repatrijaciju zatvorenika, obnavljanje diplomatskih veza, razne vrste sigurnosnih garancija i mehanizme (kao što je raspoređivanje neutralnih mirovnih snaga) za praćenje uslova i ublažavanje "problema obaveza" (tj. mogućnosti da jedna ili druga strana odustane od obaveza u budućnosti). Idealno bi bilo da mirovni sporazum također pokaže put ka dugoročnom pomirenju, procesu koji obično traje dugo. Nepristrasni posrednici treće strane mogu olakšati sve ove korake i pomoći u garantovanju da se sporazum poštuje.
Trump je loš mirotvorac jer on i njegov tim ignorišu sve ove zahtjeve. Sam Trump je poznat po svojoj nestrpljivosti i nezainteresovanosti za detalje. Za razliku od bivšeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera, koji je proveo beskrajne sate nagovarajući egipatske i izraelske zvaničnike da potpišu Sporazum iz Camp Davida iz 1978. godine, ili bivšeg američkog predsjednika Theodorea Roosevelta, koji je proveo skoro mjesec dana posredujući u sporazumu kojim je okončan Rusko-japanski rat 1905. godine, Trump nije ni voljan ni sposoban da zasuče rukave i razvije kreativne prijedloge za premošćivanje jaza između boraca. A budući da ima tako kratak raspon pažnje, protivnici znaju da ga mogu jednostavno sačekati i vratiti se borbi kada se posveti nečem drugom.
"Kaubojska diplomatija"
Direktno učešće predsjednika nije apsolutni uslov, naravno, pod uslovom da predsjednik odredi kompetentne predstavnike da nose štafetu umjesto njega. Nažalost, Trump preferira da se oslanja na amaterske diplomate, poput Stevea Witkoffa ili Jareda Kushnera, umjesto na profesionalne diplomate sa potrebnom stručnošću, i ne vjeruje iskusnim zvaničnicima da utvrde da li je potencijalni sporazum izvodljiv ili ne. Ovdje je Trumpovo neprijateljstvo prema dubokoj državi samonanesena rana, jer su stručni savjeti izuzetno vrijedni, a profesionalni diplomati imaju tendenciju da nadmaše političke imenovanike. Kao što je Jonathan Monten sa Univerzitetskog koledža u Londonu nedavno rekao: "[Trump] želi da bude percipiran kao da je u centru... Dakle, kvalitet pripreme, kvalitet stručnosti, kvalitet diplomatskih pregovora su izuzetno niski".
Čak su i potencijalni branitelji Trumpove "kaubojske diplomatije" priznali da "ako se mir gradi na šupljim sporazumima – na listovima papira s jednostrukim proredom i tačkama koje se mašu po travnjaku Bijele kuće – mir možda neće dugo trajati".
Štaviše, Trump i neki od njegovih odabranih izaslanika nisu bili nepristrasni. Rezultat toga je da neke od zaraćenih strana ne vjeruju njima, a posrednici će vjerovatno insistirati na jednostranim rješenjima koja ne vode nikuda ili koja propadnu ubrzo nakon potpisivanja. Ovaj problem je bio najočitiji na Bliskom istoku, s obzirom na pro-izraelske simpatije Witkoffa, Kushnera i američkog ambasadora u Izraelu, Mikea Huckabeeja, ali je također očigledan u Trumpovom preziru prema Ukrajini i divljenju prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.
Trumpovom zaslugom, čini se da je on iskreno oprezan prema velikim vojnim sukobima - posebno onima koji zahtijevaju upotrebu kopnenih trupa ili druge ozbiljne rizike - i čini se da prepoznaje da je rat skup i da stoji na putu profitabilnim poslovnim dogovorima. To su dobri instinkti, ali potrebno je više od toga da bi se riješili veliki sukobi i izbjeglo sijanje sjemena budućih problema.
Stephen Walt, kolumnist za Foreign Policy, zaključuje temst riječima:
"Ako biste me pitali koji bih poklon želio za ove praznike, rekao bih pristup uspostavljanju mira koji ga ne posmatra kao vježbu u odnosima s javnošću ili predsjedničko dotjerivanje, već kao težak izazov koji ipak vrijedi ozbiljnog truda. Kao što sam već napisao, svjetski mir je u interesu Sjedinjenih Država jer su veliki sukobi jedna od rijetkih stvari koje bi mogle trajno naštetiti izuzetno sigurnom i privilegovanom položaju nacije. Mir je također moralno poželjniji, jer rat podrazumijeva znatnu ljudsku patnju. Ozbiljno shvatanje uspostavljanja mira možda ne bi okončalo sve postojeće sukobe niti spriječilo nastanak novih, ali bi povećalo vjerovatnoću da se barem nekoliko njih završi. Ove praznične sezone to bi bio vrlo dobrodošao poklon".
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare